Česta pitanja roditelja

Kratko može biti neugodno, nekoliko sekundi. Nije rez i dijete za pregled ne spava.

Može. Sprej se stavlja kad treba suziti sluznicu ili smanjiti osjet. Kratko može biti neugodno i bez njega i s njim.

Endoskopija traje nekoliko minuta. Cijeli pregled uključuje i uši, sluh, grlo i pisani plan za roditelje.

Ne. Za privatni pregled uputnica nije potrebna. Ponesite nalaze i popis lijekova koje dijete koristi.

Snimka se odmah pokaže roditelju.

Povremeno hrkanje tijekom prehlade je uobičajeno.

Ako se hrkanje vraća više noći u tjednu, ili ako dijete u snu zastane s disanjem, razlog je za pregled.

Zapišite koliko noći dijete hrče i jeste li čuli stanku u disanju ili hvatanje zraka.

Zato što je nos zatvoren. Čest uzrok je povećan treći krajnik. Mogući su i alergija te sinusitis.

Nos se gleda tankim endoskopom. Rendgen nije potreban i nosi zračenje, a daje samo sjenu.

Često ide zajedno. Ako dijete i hrče, to je dodatni razlog da se pogleda nos i disanje u snu.

Nije. Hrkanje je šum. Stanka znači da dijete prestane disati, hvata zrak ili se guši.

Koliko ste puta čuli stanku i je li dijete tom prilikom hrkalo.

Procjenjuje se disanje i gleda nos. Treći krajnik se vidi endoskopom, bez rendgena.

Nije. Umor ima i druge razloge. Nos se razmatra kad dijete hrče, diše na usta ili staje s disanjem.

Kako dijete spava i kako je danju: umor, razdražljivost, teže praćenje igre ili škole.

Disanje na nos i treći krajnik, endoskopom, bez rendgena.

Ne mora biti. Bol može doći od srednjeg uha ili od zvukovoda. To razlikuje pregled.

Ne. Jedna upala liječi se prema nalazu. Cjevčice se razmatraju kad se upale vraćaju.

Zapišite kad je bol počela, ima li temperature i curi li što iz uha.

Ne mora biti. Sekret može doći iz srednjeg uha ili iz zvukovoda. To se vidi na pregledu.

Ne prije pregleda, osim ako ih je liječnik već odredio za ovo uho.

To više sliči upali zvukovoda. Svejedno uho treba vidjeti liječnik.

Dijete pojačava televizor, ne reagira na ime ili gleda u usta dok razgovarate.

Ne mora biti. Tekućina i vosak mogu prigušiti sluh, a prolaze ili se uklone.

Ne. Gledaju se bubnjić i sluh. Ako se sumnja na treći krajnik, nos se gleda endoskopom.

Nije. Zato se sluh provjerava, a ne pretpostavlja. Ako je sluh uredan, traži se drugi razlog.

Kratka resica može smetati govoru i dojenju. To se vidi na pregledu, bez nagađanja.

Ne. Pregled sluha i logopedska procjena idu jedno uz drugo kad govor kasni.

Nije. Angina je upala krajnika. Prehlada i virusna grlobolja nisu isto.

Kad su upale dokumentirane i ponavljaju se prema kriteriju, ili kad postoji apneja. Kriterij potvrđuje liječnik.

To može sličiti PFAPA sindromu. Nije dijagnoza za kuću. Vodi se na pregled.

Govor zvuči zatvoreno, kao da je nos začepljen. Jedan je razlog povećan treći krajnik.

Ne. Treći krajnik se gleda endoskopom. Rendgen daje sjenu i nosi zračenje.

Ne mora biti. Ako govor i kasni, provjerava se i sluh.

Dijete sjedne, glava naprijed, stisnut mekani dio nosa. Ne zabacujte glavu i ne gurate vatu duboko.

Bez popuštanja, onoliko koliko je označeno uz uputu u tekstu. Ako i dalje krvari, treba liječnik.

Većina prednjih krvarenja stane na stisak. Obilno krvarenje ili ono koje ne staje razlog je za hitan pregled.

Može biti, ali jednostrani smrdljivi iscjedak prvo treba isključiti strano tijelo.

Ne. Pinceta može gurnuti predmet dublje.

Isti ili idući dan, a odmah ako sumnjate na bateriju ili magnet.

Dugmasta baterija u nosu ili uhu je hitno. Odmah hitna pomoć ili hitni prijam, ne kućni pokušaj vađenja.

Ne tresti glavu i ne vaditi pincetom. Predmet može otići dublje.

Iscjedak samo iz jedne nosnice, često neugodnog mirisa, dok se ne dokaže suprotno.

Ne. Kod djece su česti reaktivni limfni čvorovi uz upalu. Ipak ih treba vidjeti ako ne prolaze ili zabrinjavaju.

Nemojte se pouzdati u kućnu mjeru. Zapišite kad se pojavila i raste li. Veličinu procjenjuje liječnik.

Ne iz ovog teksta. Prvo je pregled. Daljnja obrada ovisi o nalazu.

Duže od 10 dana razlog je da se razmisli o sinusitisu ili adenoiditisu, ne da se sami postavi dijagnoza.

Može biti, osobito ako dijete kiše, svrbi ga nos i hunjavica se vraća bez temperature.

Ne na svoju ruku. Antibiotik, ako treba, određuje liječnik.

Nije. Zato se glasnice pogledaju, a ne nagađa.

Šapat nije odmor glasa. Kako čuvati glas, reći će liječnik i logoped nakon nalaza.

Ne. Kod čvorića je prvi put logopedska terapija.

Ne. Zato se disanje pogleda, a dijagnoza ne ostaje na zvuku iz snimke.

Kod laringomalacije se često prati. To nije uputa da preskočite pregled.

Ako dijete teško diše, poplavi ili ne napreduje na težini.

Sam odmak uške ne znači slabiji sluh. Ako sumnjate na sluh, to je zaseban pregled.

Obično kad uška naraste gotovo do odrasle veličine, oko pete do šeste godine. Točan trenutak potvrđuje liječnik.

Nema. O zahvatu se razgovara na konzultaciji.

Rendgen epifarinksa daje samo sjenu, uz zračenje, i ne pokazuje odnos prema ušima. Treći krajnik se gleda endoskopom.

Nije. Liječenje počinje lijekom u nosu koji propiše liječnik. Zahvat se razmatra ako smetnje ostanu.

Povećanje može zatvoriti ušće prema uhu. Tada se može skupljati tekućina, a upale uha se mogu vraćati.

Nisu. Veličina smeta kad zatvara disanje ili gutanje. Upale se broje zasebno.

Djelomično uklanjanje kod povećanih krajnika bez čestih upala. Oporavak je blaži. Odluku donosi liječnik.

Ne. Treći krajnik je iza nosa i gleda se endoskopom. Krajnici u grlu vide se pregledom usta.

Nije. Hrkanje je šum. Apneja znači da dijete u snu stane s disanjem, hvata zrak ili se guši.

Procjenjuje se disanje, hrkanje i veličina trećeg krajnika. Treći krajnik se vidi endoskopom, bez rendgena.

Ne mora biti. Odluka ovisi o tome jesu li povećani i treći krajnik i krajnici. To se vidi na pregledu.

Ne. Odluka o antibiotiku ovisi o nalazu. Ovaj tekst ne daje dozu.

Nisu. Cjevčice se razmatraju kad se upale ponavljaju, uz tekućinu na pregledu.

Sekret treba pokazati. Može značiti da je upala zahvatila bubnjić. Ne čistite uho štapićem.

Nije. Jedna upala liječi se prema procjeni liječnika. Cjevčice se razmatraju kad se upale vraćaju.

Uho i sluh, te je li iza bubnjića ostala tekućina.

Povećan treći krajnik može zatvoriti put prema uhu. Zato se ponekad gleda i nos.

Često prođe sama. Ako traje i sluh je slabiji, razgovara se o sljedećem koraku.

Ne. Uho se gleda na pregledu, a sluh se provjerava. Ako se sumnja na treći krajnik, nos se gleda endoskopom, bez rendgena.

Kad tekućina traje uz slabiji sluh. Točan prag liječnik potvrđuje na pregledu.

Ne mora biti. Punoća može doći od lošeg provjetravanja. Tekućina se vidi na pregledu bubnjića.

Ponekad se vježba otvaranje cijevi. To nije uputa da dijete samo puše u nos. Kako, ako uopće, pokazuje liječnik.

Ima. Povećan treći krajnik može zatvoriti ušće cijevi.

Zato što zvukovod voli vlagu. Ime ne znači da je svako kupanje uzrok ove upale.

Ne prije pregleda. Krivi lijek može smetati ako bubnjić nije cijeli.

Ne mora biti. Pregled razlikuje zvukovod od prostora iza bubnjića.

Ne. Vaditi ga treba kad začepi kanal ili smeta pregledu bubnjića.

Ne prije pregleda. Ako je bubnjić oštećen, kap može smetati.

Kad je uzrok samo čep, sluh se obično vrati nakon što se kanal očisti. To potvrđuje pregled.

Nije. Izgled ne zamjenjuje procjenu liječnika. Bris, ako treba, radi se na pregledu.

Nakon dokumentiranih upala prema kriteriju, ili kad postoji apneja. Jedna angina nije taj razlog.

To može sličiti PFAPA sindromu. Nije zaključak za kuću.

Nisu. Zato se ne lijepe dijagnoze na kalendar kod kuće.

Datume temperatura, afte, bol u grlu i čvorove. Ritam pomaže liječniku, ne zamjenjuje ga.

Kod odabrane djece to se razmatra. Nije prvi korak i nije odluka iz ovog teksta.

Alergija se vraća, nos svrbi, dijete kiše, a temperature često nema. Pregled i dalje treba kad nos ostane zatvoren.

Ne kao prvi korak. Sprej kortikosteroid i antihistaminik određuje liječnik.

Nije. To je srodna stranica o sinusima i alergiji.

Kad traje duže od 10 dana, ili se pogorša nakon što je krenula bolje. To nije dijagnoza, nego razlog za pregled.

Ne kao prvi korak u ovom tekstu. Nos se gleda. Snimku, ako ikad treba, određuje liječnik.

Može izgledati slično. Alergija svrbi i kiše. Pregled pomaže razlikovati.

Ne. Reže se kad smeta dojenju ili govoru, ne zato što je vidljiva.

Pregled usta i jezika. Kod dojenja važna je i priča o hvatu i boli majke.

Kod dojenčeta rez je često kratak. Kod starijeg djeteta češće treba anestezija. Što vrijedi za vaše dijete, kaže se na pregledu.

Ne. Glasnice se gledaju na pregledu.

Uz poštedu glasa i logopeda mnogi se smire. To nije obećanje. Nalaz se prati.

Zahvat nije prvi korak u ovom tekstu. Odluka, ako ikad treba, dolazi nakon logopedske terapije i pregleda.

Često se prati i smiruje. To nije garancija i nije razlog da se preskoči pregled.

Ne iz ovog teksta. Šum dojenčeta na udahu nije dijagnoza za inhalaciju na svoju ruku.

Rijetko. Samo ako disanje, hranjenje ili napredovanje to traže. Odluku donosi liječnik.

Ne. Mirna rupica se može samo znati. Vađenje se razmatra kad se upale vraćaju.

Ne. Tisak širi upalu. Pokažite iscjedak liječniku.

Nije. Ovo je kanal ispred uha, ne oblik uške.

Nije. Na pregledu se tankim endoskopom gleda nos dok je dijete budno. Operacija je kasnije, u anesteziji, i tada se treći krajnik uklanja.

Ne. Sprej ponekad ima smisla kad je problem začepljen nos. Nije uvjet za svako dijete, osobito ako je razlog san, sluh ili česte upale uha.

Ne mora. Mnoga djeca idu kući isti dan, ali o ostanku odlučuju anesteziolog i kirurg prema dobi, zahvatu i disanju nakon buđenja.

Može se ponovno pojaviti tkivo, a smetnje se mogu vratiti i iz drugog razloga. Endoskopski način to ne isključuje.

Kratak iscjedak može se pojaviti dok je cjevčica na mjestu. Ako je sukrvav, smrdljiv, traje ili dijete ima bol i izgleda bolesno, uho treba pogledati. Ne započinjite sami antibiotik u sirupu.

Smjernica iz 2022. ne preporučuje rutinsku zabranu kupanja, plivanja ni nošenja čepića samo zato što dijete ima cjevčice. Ako uho curi ili liječnik kaže drukčije za to uho, slušajte tu uputu.

Ako je prije cjevčica nađen slabiji sluh, sluh se provjerava i nakon zahvata da se vidi je li se popravio. Kontrola uha dogovara se u prvim mjesecima i traje dok cjevčice ne ispadnu.

Nisu. Treći krajnik se razmatra uz cjevčice kad i sam pravi smetnje, ili u djece od četiri godine naviše da se smanji šansa novih upala ili novih cjevčica.

Ne. Mnoga djeca s vidljivom resicom jedu i govore bez smetnje. Reže se kad funkcija jezika zaista ograničava dojenje ili, kod starijeg djeteta, određenu funkciju, nakon procjene.

Ne kao obećanje. Resica nije uobičajen uzrok kašnjenja govora niti uzrok apneje. Govor se procjenjuje logopedski. San i druge teškoće imaju svoje razloge.

Frenulotomija je jednostavan prerez resice, uobičajen kod dojenčadi. Frenuloplastika je rez uz preslagivanje tkiva, češći razgovor kod starijeg djeteta. Koji način, ako ikoji, ima smisla, kaže se na pregledu.

Nema opće upute da svaki roditelj rasteže ranu. Američka akademija pedijatrije kaže da takve vježbe nisu utemeljene i ne preporučuje ih. Ako netko ipak pokaže vježbu, to je uputa za to dijete, ne pravilo s interneta.

Nije. Tonzilektomija vadi krajnik cijeli, s ovojnicom. Tonzilotomija skida dio koji zatvara ždrijelo i ostavlja tkivo uz mišić.

To se ne može obećati. Grlo i dalje boli, a krvarenje je i dalje moguće. Kako će baš to dijete proći, vidi se nakon zahvata.

Budući da tkivo ostaje, može narasti. Ako smetnje disanja ostanu ili se vrate, treba novi pregled. Ponekad se kasnije razgovara o potpunom vađenju.

Smjernica iz 2019. kaže da se vađenje može preporučiti kod najmanje sedam epizoda u godini, pet godišnje kroz dvije godine ili tri godišnje kroz tri godine, ako je svaka epizoda zabilježena i uz bol u grlu ima temperaturu iznad 38,3 °C, povećane vratne čvorove, naslage na krajniku ili dokaz streptokoka. Ispod tog broja preporučuje se praćenje.

Ako polisomnografija pokaže opstruktivnu apneju, a krajnici su povećani, smjernica preporučuje tonzilektomiju. Disanje u snu ipak može ostati ili se vratiti, pa se to kaže prije zahvata.

Smjernica iz 2019. ne uspoređuje djelomično smanjenje s potpunim vađenjem. Kod čestih dokumentiranih angina razgovor je o potpunom vađenju. Tonzilotomija je druga odluka, češće kad je problem veličina i disanje.

Smjernica izričito kaže da se kodein, i lijek koji ga sadrži, ne daju djetetu mlađem od 12 godina nakon vađenja krajnika. Što uzeti i u kojoj količini, kaže tim za to dijete.

Ne. Smjernica za krajnike definira tonzilektomiju kao zahvat koji može biti s trećim krajnikom ili bez njega. Treći se uklanja kad i on sudjeluje u smetnji.

Ne nužno. Svaki zahvat ima svoj cilj i svoju granicu. Disanje u snu može ostati i nakon zahvata na krajnicima. Uho se i dalje kontrolira dok su cjevčice na mjestu.

Nisu. Školjke su na bočnoj stijenci nosa. Treći krajnik je iza nosa, više prema ždrijelu. Mogu se naći zajedno, ali zahvat nije isti.

Često jest, kad je oteklina od alergije ili prehlade. Smanjenje se razmatra tek kad je nos i dalje zatvoren nakon liječenja koje ima smisla za to dijete, i kad se na pregledu vidi da školjka drži prolaz tijesnim.

Na stranici o smanjenju donjih nosnih školjki. Tamo piše kada oteklina nije samo prehlada i da način zahvata nije isti za svako dijete.

Ne sam po sebi i ne kao liječenje hunjavice. Polip se vidi na pregledu. Operacija sinusa razmatra se samo kod odabrane, uporne bolesti sinusa. Običan curenje nosa ide drugim putem.

Nije. Treći krajnik je limfno tkivo iza nosa. Polip je druga vrsta izrasline. Na pregledu se to razlikuje endoskopom.

Ne. Obična hunjavica, alergija i povećan treći krajnik mnogo su češći. Operacija sinusa razmatra se samo kad je bolest u sinusima odabrana i uporna, nakon pregleda.

Nije. Pregled endoskopom gleda nos dok je dijete budno. Operacija sinusa radi se u anesteziji i otvara putove koji su ostali zatvoreni.

Ne. Pinceta je skliska na okruglom predmetu i lako ga gurne dublje, prema grlu ili dublje u uho. Dijete neka diše na usta ako je predmet u nosu, i dođite na pregled.

To je hitno, i za nos i za uho. Ne čekajte da vidite hoće li ispasti. Krenite odmah.

Dijete sjedne, glava ide naprijed, a vi stisnete meki dio nosa i ne puštate da provjerite je li stalo. Ne zabacujte glavu. Ako se dijete blijedi, gubi snagu ili krv ne staje, treba liječnik.

Ne. Žilica na prednjoj pregradi čest je razlog, i nju se može umiriti. Suhi zrak, češanje i udarac i dalje mogu pokrenuti krvarenje s drugog mjesta.

Nije. Vosak koji začepi kanal vadi se na pregledu. Vosak koji ne smeta sluhu ne treba dirati. Štapić ga gura dublje.

Operacija trećeg krajnika, cjevčice i krajnici rade se u anesteziji, uz tim. Predmet, prednja žilica i čep najčešće se rješavaju na pregledu, ako je dijete mirno i nalaz jasan.

Ne. Odmak uške ne znači slabiji sluh. Ako sumnjate na sluh, to je zaseban pregled uha.

Ne. U dojenačkoj dobi hrskavica se još mijenja. Razgovor o obliku ima smisla kasnije, kad uška naraste, i kad oblik zaista smeta.